The Thaumaturge

• DEVELOPER: Fool’s Theory
• IZDAVAČ: 11 bit studios
• PLATFORME: PC, Xbox Series X/S, PlayStation 5
• ŽANR: Story-driven RPG
• DATUM IZLASKA: 4. ožujka 2024.
• POČETNA CIJENA: 34,99€
• RECENZIRANA VERZIJA: PC

The Thaumaturge igra je koja me u određenim trenutcima ugodno iznenadila, a u drugima razočarala. Na trenutke je izgledala kao vrlo solidan naslov s vrlo zanimljivom pričom i borbom na poteze, a onda se sve uruši repetitivnom igrom, smiješnim bugovima i animacijama. Thaumaturge je zapravo osoba s moćima koja može kontrolirati emocije, mane i vrline ljudi pomoću knjige, a u tome joj pomažu moćni salutorsi. Ova priča dodatno se obogaćuje kontekstom 19. stoljeća u Poljskoj, posebno u Varšavi, s posebnim naglaskom na slavensku mitologiju. Dapače, igra vjerno prikazuje ovo vremensko razdoblje i u sve to uključeni su fantastični elementi koji se vrlo dobro uklapaju.

Priča je izvrsna, ali sa svojim usponima i padovima

Preuzimate ulogu Wiktora Szulskog, Thaumaturgea koji je bolestan i ispačen i traga za lijekom. U jednom trenutku susreće Grigorija Rasputina, koji je dosljedno prikazan prema stvarnoj povijesnoj ličnosti i igra ključnu ulogu kao sporedni lik. Kao mistik i vidovnjak, Rasputin uspijeva izliječiti našeg protagonista meditacijom, nakon čega zajedno kreću na put iskupljenja. U uvodnom dijelu i tijekom tri poglavlja, doživjet ćete intrigantnu priču s mnogo zapleta i ključnih odluka. Storytelling u igri je vrhunski iako ima svoje uspone i padove, povezujući sve elemente na izvrstan način i potičući vas da istražite svijet dublje. Padove u smislu da se pojedini kontekst priče previše oduži ili se jednostavno izgubite u moru teksta.

Trebat će vam širi kontekst: Wiktor se vraća u svoj rodni grad Varšavu, gdje prisustvuje sprovodu svoga oca, s kojim nije održavao najbolje odnose. Na prvi pogled, izgleda kao da je smrt njegova oca bila nesreća, no kasnije otkrivate pravi razlog njegove smrti. Glavna nit igre usmjerena je prema crnom grimoaru njegova oca, navodno izuzetno moćnom artefaktu oko kojega će se odvijati cijela radnja igre. Još jedna ključna figura je Wiktorova sestra Ligia, koja će u određenim trenucima značajno utjecati na razvoj priče, stoga je od velike važnosti imati je na svojoj strani. Bez da previše odugovlačim, priča je iznimno kompleksna i ako cijenite dobro ispričanu priču sličnu pravom romanu, ova igra je pravi izbor za vas.

Odluke koje donosite tijekom igranja značajno utječu na završetak igre i njezin daljnji tijek. Na primjer, ako se odlučite suočiti s ruskim/poljskim vojnicima u početnoj fazi igre, pomažući špijunki da izbjegne neugodnu situaciju, nećete stići na sprovod svog oca, te ćete završiti u zatvoru i dolazi do potpuno drugačijeg razvoja priče. S druge strane, ako odlučite koristiti magiju kako biste preusmjerili optužbe na nekog drugog, špijunka će vam biti zahvalna, a njezine usluge bit će vam korisne kasnije u igri. Ovo je samo jedan od mnogih primjera; možda ćete trebati spasiti dječaku život, prevariti drugog Thaumaturgea kako biste sebi uzeli salutorsa, itd. Stoga vrlo dobro promisliti prije svake odluke.

Doza humora, mračna atmosfera i fantastični elementi savršeno se uklapaju u igru

Osim toga, igra je obogaćena dozom humora, domaćica vas naziva “shitski” zbog vašeg prezimena “Szulski”, izražavajući svoje nezadovoljstvo svaki put kad posjetite Rasputina. Naš protagnost zna bacati i šale, pogotovo prije borbi s raznim likovima. Također pruža dozu nostalgije i detektivske elemente, te vjerno dočarava život 19. stoljeća kroz razne anegdote i zanimljivosti (points of interest). Veliku ulogu igra i vaša mana – ponos, koju možete njegovati odabirom određenih odluka, a bit će vam ključna tijekom igranja, otključavajući određene dijelove razgovora. Mana je označena crvenom krunom, tako da ju nikada ne možete zanemariti. Jedino što bi bilo poželjno je da igra pokazuje koliko je mana puna i na kojoj je razini, jer ponekad niste svjesni njezine važnosti dok ne dođete do ključnih odluka, kada možete zbog nedostatka ponosa izgubiti mogućnost odabira određene odluke.

Veći dio igre obavija tamna atmosfera, pridonoseći ozbiljnom tonu. Detaljni prikazi gradova, sitni elementi i četvrti dočaravaju svijet u kojem se nalazite. Iako je sve to vrlo dobro izvedeno, grafički i neki tehnički aspekti ponekad podbacuju. Pojavljuju se bugovi, što je razumljivo zbog obilja sadržaja, poput T-pose likova ili čudnih pokreta kamere. No, možda najslabiji dio igre su animacije. Grafika, da me ne shvatite krivo, vrlo je dobra, ali nije najfinije optimizirana. Likovi, s druge strane, često ne prenose emocije, što biste očekivali od igre ovog tipa. Glasovna gluma je vrlo dobra, pogotovo glavnog lika, iako slavenski naglask nije previše zastupljen. Animacije se često ponavljaju, bilo da gledate isto udaranje šakama ili pucanje iz puške, a izgled likova i drugih NPC-eva također je prilično repetitivan. Uglavnom, igrate iz ptičje perspektive, istražujući svijet ili regije koje, iako nisu ogromne, dovoljno su prostrane da ih možete istražiti u 15-20 minuta.

Naš protagonist Wiktor istovremeno djeluje kao pravi detektiv, a jedan od najfascinantnijih aspekata igre je njegova perceptivna vještina kao Thaumaturgea, koja nam omogućuje očitavanje emocija raznih predmeta te povezivanje niza događaja. Osobno sam pronašao veliko zadovoljstvo u čitanju tih priča. Tome pridonosi i korisničko sučelje koje je prilično jednostavno i omogućava jednostavno snalaženje. Treba spomenuti i naše salutore; svaki od njih posjeduje jedinstvene moći i atribute koji utječu na borbu i sposobnosti “očitavanja” emocija povezanih s predmetima. Naime, Wiktor luta gradom u stanju neke empatije, primjećujući lebdeće emocije djece, ljubavnika, lutalica i ostalih u Varšavi. Ovi tragovi su među najzanimljivijim i emocionalno privlačnim tekstovima u igri. Priča o Thaumaturgu teče sporo, ali s bljeskom briljantnosti.

Borba je previše repetitivna, no ipak ima svoje specifičnosti

RPG u ovoj igri je u stvarnosti vrlo pojednostavljen čiji elementi služe njegovoj priči. Borba je zanimljiva, ali se donekle ponavlja i ne zahtijeva nikakvu pripremu bilo koje vrste, jer nema statistike ili opreme ili predmeta relevantnih za nju. U borbu ulazite potpuno zdravi i oporavljate se kada završite. Nema trgovina, nema valute, nema ljekovitih predmeta ili slično. Napredovanje se uglavnom događa izvan borbe kroz istraživanje, a koristi se za dobivanje Thaumaturgy bodova za popunjavanje stabla vještina. No, ponekad sama borba djeluje besmisleno. Razgovarate s dvjema gospođama koje komentiraju vaš izgled, a u jednom trenutku pojavi se lik iza vas, očito ljubomoran i uvuče vas u borbu. Kao primjer možemo uzeti i situaciju kod luke gdje vas ribari napadnu jer nemate licencu za ribolov i navodno kradete njihovu ribu?

Borba u The Thaumaturgeu temelji se na potezima, no postavljena je unutar neke vrste mjerača vremena. Neki napadi su brži pa daju manje štete, dok za druge treba više vremena, ali nanose veću štetu. Većina borbi protiv salutorsa donose dodatne izazove, gdje oni mogu ometati vaše poteze. Kada su zarobljeni, ovi demoni dodaju dubinu različitim aspektima igre, otvarajući nove opcije dijaloga i pružajući nove borbene sposobnosti. Birate između četiri različita napada, a svaki od njih ima tri razine, odnosno kada ga upotrijebite prvi put, druga razina može donijeti znatno drugačije efekte. Ponekad će biti bolje ne napadati neprijatelje zbog mogućih kontra napada pa ih je onda bolje natjerati da “pate” svaku rundu.

Wiktor ne samo da napada, već također može odabrati zarobljena stvorenja kako bi ih poslao u borbu. Ova stvorenja mogu nanijeti značajnu štetu ako se koriste na pravi način, primjerice, neki imaju napade koji mogu izliječiti Wiktora ili pak dati ogromnu količinu štete. Osim toga, mogu nanijeti i statusne efekte, a glavna nit je da oslabite fokus neprijateljima kako bi im mogli nanijeti ultimativne udarce i tako brzo promijeniti tijek borbe. Međutim, neprijatelji također imaju svoje atribute koji se moraju isključiti uz pomoć salutorsa, a svaki ima posao za nešto. Također, neprijatelji isto tako mogu nanositi statustne efkete, primjerice, noževima ili posebnim vještinama.

Društvena manipulacija, znatno zanimljivija od same borbe, dolazi do izražaja tijekom različitih dijaloga. Kada se Wiktor poveže s salutorskim bićem, također preuzima njegovu manu, a potom koristi salutorskog saveznika kako bi manipulirao tom manom kod drugih ljudi. Ponekad se to prikazuje kroz opcije dijaloga, dok će se u važnijim zadacima salutorsi fizički pojaviti uz Wiktorovu stranu. Vidi se da su iz studija Fool’s Theory dali puno ljubavi ovom projektu.

Završne misli

Nemojte misliti da je ovo samo obična igra s pričom o Wiktoru. Politika, radnička prava, misticizam s obiljem izbora i dijaloga čije posljedice utječu na vaš moral također se izvrsno uklapaju u igru i čine ovaj naslov vrlo zanimljivim. Igra čak i s dostojanstvom prikazuje židovsku zajednicu. Međutim, ovaj naslov neće biti svačija šalica čaja. Ima jako puno čitanja, nećete je tako brzo završiti i neki elementi očigledno su slabiji od drugih. S obzirom da su neke opcije u dijalozima zaključane iza potrebno visokih ocjena srca, uma, djela ili riječi, kao što možete vidjeti na slici gore, ponekad istraživanje može donijeti osjećaj nagrađivanja ili obrnuto, odnosno postoji taj neki jaz između njih, jer dok ne otključate određenog salutorsa, ne ćete moći istražiti sve odluke. Igra vas u nekim trenutcima tjera da istražujete svijet kako bi skupili što više bodova, ali praktički do samoga kreje nećete znati hoćete li skupiti sve vještine ili ne. Unatoč svojim nedostatcima, The Thaumaturge vrlo je kvalitetan naslov i dokaz je da ovakve igre mogu biti izrazito pristupačne za sve vrste igrača.

Recenzentski primjerak ustupio izdavač