Despair: Blood Curse

• DEVELOPER: Crimson Sequence
• IZDAVAČ: Crimson Sequence
• PLATFORME: PC
• ŽANR: Horor avantura
• DATUM IZLASKA: 10. siječnja 2024.
• POČETNA CIJENA: 11,79 €
• RECENZIRANA VERZIJA: PC

Despair: Blood Curse je horor avantura s ogromnim potencijalom, ali konačni proizvod nije ispunio očekivanja. Uspio sam završiti igru u svega dva sata, što je djelomično rezultat mojeg iskustva s demo verzijom koju sam igrao tijekom Steam Next Festa prije nekoliko mjeseci. Prateći razvoj igre od tada, imao sam visoka očekivanja za rješavanje zagonetki i bogatstvo sadržaja. Nažalost, ostao sam razočaran. Važno je napomenuti da je igru razvijao solo developer, što može objasniti neke slabosti, ali kritika određenih aspekata ostaje opravdana.

Dobre strane

Grafika igre je zaista impresivna; ambijent i prostor su bogati i detaljni, od obične hrane na stolu do odjeće naše protagonistice, što dodatno obogaćuje cijelokupni dojam igranja. Dizajn levela je koherentan i sve je elegantno povezano. U kuriji u kojoj se odvija radnja jasno je da nešto nije u redu, a igra uspješno stvara atmosferu napetosti i straha. Ambijentalna glazba i zvučni efekti dodatno pojačavaju osjećaj jeze, odnosno potvrđuju da je riječ o horor igri.

Ciljanje iz pušaka je izuzetno precizno i jednostavno, rijetko ćete imati problema pogoditi neprijatelja, bitno je samo naciljati mu glavu, ali i tu je znalo biti problema, jer pratkički ako ga pogodite u vrat kao da ste ga pogodili u tijelo. Igra nudi raznolike načine borbe protiv neprijatelja, bilo da koristite obični pištolj, sjekiru ili shotgun. Također, uglavnom nećete voditi brigu oko nestašice metaka ili zavoja za liječenje, što zapravo olakšava gameplay i omogućuje vam da se usredotočite na akciju umjesto na resurse.

Osobno mi se svidio pristup otkrivanju priče, iako priznajem da nije uvijek bio najjasnije prezentiran tijekom igranja. Povremeno nailazimo na pisma koja nas informiraju o događanjima unutar igre, koji nam pružaju uvid u situacije koje su se odvijale dok naša glavna junakinja nije bila prisutna. Priča se čini prisutnom tek površno, ponekad sam zaboravljao da je glavni cilj pronalazak naše sestre, a o glavnoj junakinji dobivamo vrlo malo novih informacija. Dok će neki možda pronaći ovakav pristup prihvatljivim, drugima možda neće odgovarati.

Loše strane

Iskreno, teško je odabrati odakle započeti kada se osvrćem na igru. Dok se kod indie igara neke stvari mogu oprostiti, ovdje je gameplay evidentno imao jako puno mana na mnogim mjestima. Borba je jednostavna i površna. Često sam se zapitao zašto nismo dobili opciju kotrljanja ili izbjegavanja neprijatelja. Većinu vremena provodite u trčanju od neprijatelja dok ne uspijete stvoriti dovoljnu udaljenost da ih možete naciljati, što je s vremenom postalo repetitivno i zamorno. Dodatno, neki neprijatelji su izdržljiviji, pa ako ih ne pogodite u glavu, potrošit ćete više metaka nego što biste željeli.

Razumijem izazove u balansiranju gameplaya i traženju inovativnih rješenja koja će zadovoljiti sve igrače. Međutim, neprijatelji se često ponavljaju, njihov dolazak je predvidljiv, a ponekad sve to djeluje nasumično. Primijetio sam da se, nakon što riješite određeni dio zagonetke i vratite se na prethodno mjesto borbe, neprijatelji ponovno pojavljuju kao da ne postoji drugo mjesto gdje ih možete susresti.

Također, neprijatelji su bili monotonog dizajna, slični u izgledu i zvuku, što dodatno naglašava nedostatak raznolikosti u gameplayu. Razlika između bossa i običnog neprijatelja gotovo je neprimjetna, a te probleme pojačava i neefikasna mehanika borbe. Ako vas neprijatelj pogodi, doći će do kratkotrajnog zastoja na obje strane, a pitanje je zašto uopće imamo zdravlje kada većina neprijatelja daje veliku količinu štete. Borba na blizinu je, blago rečeno, neučinkovita; korištenje sjekire često se pokazalo kontraproduktivnim, odnosno primio sam više štete što je moja protagonistica bila spora u zamhivanju sjekire nego što je punila oružja metcima.

Bossevi su zanimljivi, ali njihova izvedba ostavlja mnogo željenog, odnosno ne donose nikakav izazov. Nedostaje im raznolikosti u napadima, često su spori i trebate ih pogoditi sto puta prije nego što ih se porazi. Osim toga, ne postoji jasna indikacija o njihovom zdravlju, a posljednji boss, koji leti uokolo i sto puta ćete okružiti mapu samo da ga ubijete, čini borbu posebno površnom. Iako je iskustvo s njima bilo frustrirajuće, prešao sam preko toga jer gameplay nije previše fokusiran na česta ubijanja neprijatelja, a ovaj doživljaj poboljšava intuitivno i pristupačno ciljanje kako sam ranije spomenuo.

Zagonetke i animacije

Animacije u igri su neupečatljive i često neujednačene. Iako su prisutne, često su presporo izvedene i čine se nezgrapno animiranima. Izostanak kvalitetnih cut scena, osim jedne na kraju koja također nije dobro realizirana, sugeriraju nam da je developer imao izazove u ovom segmentu. Neprijatelji su posebno statični; njihovi pokreti su gotovo identični, kao da lebde iznad tla s minimalnim gestikulacijama. Glavna protagonistica također pati od istog problema; kada rješava zagonetke ili kombinira resurse poput drvenog ugljena i sumpora za izradu baruta, animacije su toliko brze da pružaju tek zamjetan trenutak aktivnosti.

Zagonetke u igri ostavljaju dojam da su više kao osnovni zadatci nego prave zagonetke. U osnovi, rješavate zadatke poput spajanja raznih predmeta, traženja ključa ili otkrivanja skrivenih soba. Ne vidim ništa loše u tome da nam igra ponudi jednostavnije zagonetke, ovaj je aspekt igre bio previše dominantan, a ja osobno nisam bio impresioniran. Posebno frustrirajuće bilo je konstantno putovanje s jednog dijela mape na drugi. Iako volim kada igre potiču istraživanje skrivenih kutaka i prostorija, ambijent kod drugog bossa – ogromna prazna soba s lavom – bio je zbunjujući. Ovakav dizajn prostora ostao mi je misterija koju nikada neću razumjeti; kako se uspio stvoriti jedan ovakav prostor ispod ogromne kurije.

Upotreba inventara u igri je neobična. Možete nositi samo osam predmeta sa sobom, dok ostale morate pohraniti u škrinje koje se obično nalaze blizu mjesta za spremanje igre. Ovo bi bilo prihvatljivo da nismo ograničeni i s količinom metaka koje možemo nositi. Primjerice, za shotgun možete nositi samo 12 metaka, dok višak metaka zauzima dodatan prostor. Uz to, ako kojim slučajem imate previše stvari u inventaru, morate se vratiti nazad kako bi spremili stvari koje imate, umjesto da nam igra automatski pošalje suvišne predmete koje ne možemo nositi nazad u škrinju. Iako svaka regija u igri nudi šest mjesta za spremanje, ovaj detalj nije bio presudan jer prostor za pohranu nije bio toliko kritičan.

Zaključak

Despair: Blood Curse je zaista intrigantan naslov i toplo ga preporučujem svima zbog vrijednosti koju pruža u odnosu na cijenu. Ipak, ne treba ga gledati s očekivanjima tipičnim za Resident Evil ili slične igre. Umjesto toga, važno je pristupiti igri s razumijevanjem i cijeniti strast i trud developera koji je uložen u nju, jer to se odražava u konačnom proizvodu.

Unatoč potrebi za određenim poboljšanjima, povratnim informacijama i općenitim funkcionalnostima koje poboljšavaju kvalitetu igre, Despair ima potencijal da donose izvanredno iskustvo igranja. Ipak, ključno je usmjeriti pažnju na gameplay mehanike. Bez osjećaja postignuća nakon što uspješno savladate neprijatelja, teško je pronaći istinsko zadovoljstvo u igri. Animacije su prve koje treba doraditi, no u konačnici, ostavljen je iznimno dobar dojam za igru koju je napravio solo developer i nadam se da će naučiti iz ovih pogreškama kako bi svaki drugi projekt bio još bolji.

Recenzentski primjerak ustupio izdavač